Evropsko prvenstvo U18 - Poljska 2011

Posto smo finale igrali bez centra, momak koji je poceo finale Miskovic je nula od igraca, a i nula od osobe.
Pored toga falio je Bezbradica kao jos par visokih igraca u ovoj reprezentaciji i bez Cveleta koji je trenutno najbolji igrac u ovoj (mojoj) generaciji ovo je fantastican uspeh.

cestitke momcima, ovaj rezultat je manje bitan koliko to da dobijemo dva do tri ekstra igraca za seniorsku reprezentaciju, samo sto sam misljenja da je vecina skucala leto bespotrebno sa icelicem, o kome nemam neko misljenje,i koji je kao i ostali selektori u mladjim kategorijama miskov covek, gde su se gledali prvo miskovi interesi pa sve ostalo.

Miljenović razočarao. Primio 5 banana na 1 meču. Kontru trči kao baba. Umesto da zakuca ili skoči prema košu, on plaže sa jaja pa i moja ćerka može da mu lupi bananu. Turanjanin ima štofa ali mu treba dobar trener. Micić ima muda ali ponekada izdivlja. TO se leči za razzliku od bezmudaštva Miljenovićevog. Dangubić najgori na svetu. Mitrović bi morao mnogo da radi da bi sustigao Olivera Stevića. Avramović i Janković potcenjeni od Ičelića. Šta sam još propustio? A, da Ičelić je ipak imao prava na tajm aut samo se kasno setio. I da li ovi momci imaju dovoljno novca za hranu jer osim Avramovića, Turanjanina, Micića i onog centra svi su neuhranjeni.

Miljenovic nema muda? Katastrofa izjava... pa ko je resio vecinu meceva te generacije u zadnjoj sekundi? I inace ne dobija toliko banana, vec samo na ovoj utakmici... ako si gledao mec protiv Italije, znao bi ko (nije) imao muda da povuce reprezentaciju do pobede... i nije mi jasno cemu toliko pljuvanje kompletne reprezentacije... momci su stigli do finala, dali sve od sebe i izgubili... slazem se da treba jos puno da rade, ali ne zasluzuju tu kolicinu pljuvanja...

Da dam jednu kratku retrospekciju po igračima

Miljenović - vratio vjeru u sebe i vjeru nas u njega. Lider rođeni i stvoreni, takav treba da ostane, tako da se ophodi prema njemu i trening da se prilagodi. Inače, dosta zaostaje fizički.

Micić - Na mahove sjajan pa neprimjetan. Za mene još jedno veliko potvrđivanje klase. On i Nenad su se gušili, mnogo bi obojica bolje igrala uz kvalitetnijeg trkača, šutera na dvojci, mogli bi sa njim realizovati dosta kontri na otvorenom terenu, gdje su sjajni, ovako se ne zna ko bi po loptu, a niko ne bi trčao. Inače, za poziciju jedan odlična građa, sjajna tehnika i finta sa obje ruke, neka razvija igru po modelu Papalukasa i za njega nema zime.

Avramović - ako su se prva dvojica gušila onda tek za njega ovdje mjesta nije bilo. Voli loptu i najbolje igra sa njom, ovdje je nije mogao imati i nije se mogao iskazati. Ipak vjerujem da sa takvim osjećajem za igru može mnogo bolje i u ovom uzrastu i seniorima uopšte. Zato mora da prilagodi igru za poziciju dva, to što zna sa loptom već da mu bude samo plus, ali trčanje, finte bez spuštanja da popravi. Takođe, nije mu odgovarala ni loša odbrambeno prednja linija, kojoj je i sam dopriosio, što je bio isto uzrok manje minutaže.

Dangubić - atletski najbolji igrač ovdje, napadački limitiran, posebno u šutu i lijeva ruka. Ako to uspije korigovati može biti solidan košarkaš, u protivnom sudbina Igrutinovića.

Milošević - nisam ga nikad cijenio, ne cijenim ga ni poslije takmičenja. Ništa specijalno.

Krstić - imao sam predstavu da je fizički dosta bolji igrač, ovo malo što sam gledao učinilo mi se mnogo blijedo.

Mitrović - nisam mogao da vjerujem da je izlistan 202 cm. Nisko, mislio sam da je bar 205, pa da naraste još 1-2 cm druga bi priča bila. Ovako sam prilično korigovao odlično mišljenje o njemu. I dalje mislim da je tehnički sigurno najbolje obučen od svih visokih igrača, ali bi taj manjak visine mogao da utiče na karijeru. Ima tu i inteligencije i tehnike i želje, nadajmo se najboljem.

Janković - jak, neobrađeni kamen. Vrijedan, želi da se bori, isto malo niži, stvarno bi se mogao razviti u dobrog igrača ako bi gulio muda od treninga narednih godina. U svakom slučaju njemu ne gine NLB liga kroz dvije-tri godine.

Nastavak slijedi kasnije...
Da dovršim.

Kada gledam Jankovića dođe mi da zaplačem što nema još 7-8 cm, kakva bi to petica bila. A da ima isti pristup igri. Bomba. Peković minimum. Ovo što je do sada naučio, stil kojim igra, sva je igra u srcu reketa. U napadu ne postoji na distanci, ma dalje od tri metra. I svjestan je toga. A čini se da je paljevina, željan pobjede, lak za motivisati.
Ehhh, da je malo viši. Sve se potajno negdje ložim, možda će još rasti, možda se sindrom Rodman uvuče među ove momke i zahvati njih trojicu undersized igrača pod košem (još Mitrovića i Bezbradicu), ali realnost je surova. Teško da će to da se desi.
A za četvorku, onu pravu, bar solidno poenterski potentnu, mora mnogo da se ispolira i stvari da nauči, mnoga nemirna mora da preplovi. Zamislite samo mačvana šta sve posjeduje u svojim rukama, glavi pa s sličnom visinom građom bori na četiri na vrhunskom nivou.

Bezbradica - slično kao i Janković. Mada tehnički bolji, sa dosta boljom leđnom tehnikom, rolingom i rukama, ali manji. Možda ipak slabiji sa eksplozivnošću i okretnošću. Nekako kao Raduljica u manjem pakovanju.

Popovski-Turanjanin - za njega mogu reći da je najveće razočarenje u odnosu na moju predstavu o tome kakav je igrač i kakve partije je pružao. Prvo mislio sam da je trojka, ovdje je igrao čistu četvorku. I to loše. Loše za ono šta četiri treba da radi. Nedovoljno dobar je u skoku, bočnoj kretnji, nizak je, sa ovom visinom on je u seniorima u mismeču sa iole ozbiljnijom četvorkom, nije dovoljno eksplozivan. Sada može da pravi dobre blokove i da se solidno odmotava, ali i to mi je upitno u seniorskoj košarci protiv dobrih odbrambenih bekova i uhodanih odbrana. Ono što je na nivou je šut, vjerovatno samo iz mjesta i bez skok šuta, što za ovu poziciju i ne mora da bude obaveza. Da je bar krakat pa da iz dobre finte šuta dođe u priliku da probije lako do table da se nečemu i nada. Možda je ovo što sam napisao malo grubo za njega, možda ima nekih aduta u rukavu koje nisam vidio, ali kada ga vidim dobijem automatski asocijaciju na Đurkovića iz generacije 87 ili još gore na Daču Mijatovića (ovo je baš grubo). Kakve su karijere do sad napravili recimo Maraš, Milutin Aleksić, čak i Labović i mnogi slični solidno tehnički obučeni igrači mlađih kategorija kojima to ne može biti oružje u seniorima.

O Miškoviću i Radičeviću niti znam puno niti sam ih gledao, ne znam šta bih rekao.

Ičelić - dok gledam utakmicu uvijek su mi u fokusu igrači, pojedinci i njihove greške i dobri potezi, nekako mi trener uvijek ispadne iz vida. Da li je trebao uzimati tajmove, izbacivati igrače i ribati ih zbog grešaka, da li je pod uticajem menadžera. Hmmm, ne znam, vjerovatno ima raznih grešaka. Ipak, meni su se svidjele neke stvari. Nije sebe stavljao za junaka, a dao je prilike igračima. Dao je Miljenoviću slobodu u drugom poluvremenu polufinala kao da je Džordan. I vratio je, ali tek u posljednjoj četvrtini. Istrpio ga je. A sve vrijeme je držao zakucanog Vasu za klupu. I to sve kroz prizmu priče da je Vasa u menadžerskoj milosti i da se gura ko ne znam kakvo mudo i tome slično. A u finalu potpuno suprotno, forsira Micića i dečko nosi igru, kako tako, mi stižemo i on umjesto da istraje u naumu, uvodi dva minuta pred kraj Nenada koji je realno uprskao, od slabe odbrane do uzimanja odmah prvog napada u svoje ruke, na šta su se nadovezala loša bacanja i kraj. Naravno, može se tražiti njegova krivica i u tome kako nismo mogli da budemo u plusu i zašto smo uglavnom stizali minuse.

Ono što bih mu svakako zamjerio je što nije riješio problem visine, odnosno kontrole skoka, ok nisi vodio neke igrače, onda je valjda jasno da je Miškoviću morao naći bolju ulogu, što nije imao balans u igri bekova, imali smo neke defanzivne specijalce u vidu Miloševića i Dangubića, sa njima nemamo šuta ni u kom slučaju, morala se tražiti bolja uloga Avramovića i Krstića u napadu.
Da ne pričam da je uopšte odbrambeni potencijal ove ekipe izuzetno skroman, banana je za većinu misaona imenica, skok slab, imamo bekove brze s loptom, ali nikoga ko jede teren bez lopte, ne pokušava se dovoljno ofanzivni skok.

Odoh previše u kritiku, ne zaslužuju to momci koji su donijeli medalju, ali u glavi mi je recimo ekipa Litvanije koja je samo godinu dana starija od ovih momaka, a vjerujem da bi ih u ovim navedenim segmentima uništila, ne samo mašina Valančiunas nego i mnogi drugi. Da li bi hipotetički,ovi momci iduće godine mogli da pariraju Litvaniji kakva je bila ove godine. Bojim se teško.

Nisam ja pljuvao celu repreyentaciju. Ipak, za razliku od reprezentacije do 19 godina koja je pokazala određeni kvalitet ovi momci su demonstrirali zbog čega već 15 godina naši talenti propadaju između 18 i 21 godine. Miljenović ako misli da se bavi ozbiljnom košarkom treba da počne da jede. Sa onakvom konstitucijom može da igra za juniore do kraja karijere. Mi o tom dečku pričamo već 2 godine kao o igraču koji treba da postane stub repezentacije, a on nije ovladao nekim osnovama igre. Poređenja sa Danilovićem, Draženom pa čak i Teom, Tepićem i ostalima... jednostavno su neumesna

Tačno se videlo da je Ičelić morao da gura onog Miloševića koji je bruka za reprezentaciju. Avramovića, Jankovića, Krstića je ubacivao kad mora. Vasa Micić ima dobru samokontrolu pa uspeva da se obuzda u jednoj neobuzdanoj atmosferi proizvedenoj očigledno enormnim uticajem Miška Ražnatovića na sastavljanje reprezentacije.

Ako Srbija u ovom uzrastu zaista nema boljeg beka šutera od Dangubića onda dangubimo na ovom forumu pišući o tome da smo Zemlja košarke. Momak šutirao 0/10 u finalu, od čega bar pola šuteva sam ko duh. Ukupno na prvenstvu procenat šuta 34%, penali 78%.

Generalno, ovi momci su talentovaniji od Španaca, ali njihov mentalitet(izuzimam nekolicinu) je pravi provincijalni, kukavički što u ambijentu opšte korupcije ne može dati pozitivne rezultate. Duboko sam ubeđen da je bilo bar 5 igrača iz manjih klubova koji su izmislili košarku za polovinu ovih koji će se okititi srebrom koje je naravno ogroman uspeh.

Španija je prvak Evrope.

Idealna petorka:

PG: Nenad Miljenović (Srbija)
SG: Vasilije Micić (Srbija)
SF: Daniel Diez (Španija)
PF: Alehandro Arbinez Redondo (Španija)
C: Przemislav Karnovski (Poljska)

MVP: Alehandro Arbinez Redondo (Španija)