Svaštara 5

Ray Allen ::Dzenis Dzoplin, Dzim Morison, Dzimi Hendriks, Kurt Kobejn. Svi oni su kao i Ejmi prerano izgubili zivot sa 27 godina.
Koliko je meni poznato Branko Miljkovic je izvrsio samoubistvo.

Norveški reditelj i nezavisni novinar-istraživač Ola Flum uzdrmao je „politički korektan“ dio norveške javnosti dvodijelnim dokumentarnim filmom o Srebrenici, nedavno prikazanom na norveškoj TV.

Srbija ne želi da otkupi film, a nijedan naš medij ne smije o tome da napiše ni slovo.
Ola Flym je na osnovu materijala snimljenih na terenu napravio dokumentarni film, u namjeri da razobliči medijske laži isfabrikovane na ratom zahvaćenim područjima Jugoslavije. Ovaj film je došao u pravom trenutku, da poslije Hermanove knjige „Masakr u Srebrenici“ osvijetli jedan drugačiji pogled na balkansku tragediju.

Rat u Jugoslaviji

Za istinu je značajno to što ova djela dolaze sa različitih krajeva svijeta – nisu sinhronizovana, ni naručena, već, naprotiv, autorima otežavaju opstanak na medijskoj sceni, a Ola bi čak mogao imati velike probleme sa jakim muslimanskim lobijem u Norveškoj.
Iako je do sada snimio tridesetak dokumentarnih filmova boraveći u Africi, SAD i Rusiji, čini se da je najviše odjeka imao ovaj balkanski – vjerovatno najkontroverzniji. Iz svjedočenja stranih vojnih lica na „privremenom radu“ u ratom zahvaćenoj Jugoslaviji, kao i snimaka u kojima se vidi ulazak generala Mladića u praznu Srebrenicu, ruše se etablirani tabui o „nenaoružanoj“ vojsci Alije Izetbegovića i 8.000 „ubijenih“ civila.

Ovaj dokumentarni film u dva dijela („Grad koji se može žrtvovati“ i „Tragovi iz Sarajeva“) već je uzdrmao norvešku javnost, a muslimani koji su sarađivali na filmu su se naknadno – poslije prijetnji smrću – ogradili od filma i učešća u njemu.

Jedna od rijetkih osoba koja se usudila da javno stane u odbranu Ole Flyma je dr Zorica Mitić, ona se već godinama uporno javno oglašava u odbranu istine o srpskom narodu, a u interesu – kako ona kaže – „njenog norveškog naroda“, u Novom svjetskom poretku osuđenog na vjerovanje u laži, bez prava na sumnju.

„U svakom ratu prvo umire istina i prve ubice su mediji. Oni proizvode naručene slike unaprijed režiranih događaja sa ciljem da se izazovu predviđene reakcije. Zato su analize ratnih dešavanja sa vremenske distance vrlo važne jer se mogu postaviti u širu i pregledniju perspektivu dešavanja u svijetu, kako bi se dobile mnoge nijanse. Ola Flum je napravio takvu analizu i uz to je riječ dao muslimanskoj strani u Bosni.

Muslimani u Bosni nisu homogeni u poimanju ratnih dešavanja i oni koji su bili u Sreberenici se osjećaju izdatim od vlastitog rukovodstva. Upravo to je prikazano u dokumentarnom materijalu, na kojem je režiser radio veoma odgovorno punih deset godina u saradnji sa Dejvidom Hebditom (Bi-Bi-Si) i dva muslimanska novinara.“

„Mnogi razmišljaju o Srebrenici kao o novom holokaustu u Evropi, gdje je ubijeno 8.000 ljudi. U stvarnosti – to je bilo mnogo sveobuhvatnije i komplikovanije ratno dešavanje. Mi pokazujemo kako Mladić dejstvuje kao general koji želi da preuzme kontrolu nad jednom oblasti. Grad je napušten i oko 15.000 muškaraca je pobjeglo putem kroz srpske oblasti do muslimanskih linija. Niko ne zna koliko njih je naoružano… Nama se čini da je to ekstremno haotična situacija, nikako kao planirano etničko čišćenje“, rekao je reditelj filma Ola Flum.

O motivima svjedoka da iskreno progovore o ovom tragičnom događaju, Ola iznosi sledeće podatke:

„Mi smo radili skoro isključivo sa muslimanskim izvorima. Preživjeli su nam pričali da su se osjećali izdani od svojih nadređenih u igri oko teritorije. Iz tih svjedočanstava se nedvosmisleno vidi da su muslimanski lideri bili spremni da žrtvuju Srebrenicu ne bi li dobili oblasti oko Sarajeva“.

Marti Ahtisari

Flym izjavljuje da se iz dokumenata vidi da su muslimanski teroristi – mudžahedini iz Avganistana i Al Kaida došli u Bosnu sa oružjem i borcima, kako bi bili dio procesa građenja moderne Al Kaide.

„U filmu o tome svjedoče izvori iz američke obavještajne službe koji potvrđuju da su SAD omogućavale krijumčarenje oružja za muslimansku vojsku u demilitarizovanim zonama, uključujući i ispuštanje oružja blizu norveške baze UN u Tuzli, nedaleko od Srebrenice. Tokom ovakvih nelegalnih istovara bili su ugroženi životi norveških vojnika, zato što su srpske snage – kad su vidjele o kakvoj se prljavoj igri radi – reagovale artiljerijskom paljbom na položaje UN. U jednom takvom napadu ubijen je jedan norveški vojnik“, kaže Flum.
Reditelj je imao priliku da govori o još jednoj laži američke pi-ar firme „Ruder Fin“, Bernara Kušnera, ona je lansirala propagandnu farsu o srpskim logorima za istrebljenje, za koje se kasnije pokazalo da su bili sabirni centri za razmjenu zatvorenika, što je potvrdio i Alija Izetbegović…

Rat u Bosni – koji je rezultirao totalnim uništenjem Jugoslavije, imao je za cilj da razbije socijalističku Jugoslaviju i njen socijalistički sistem, ne bi li zemlju stavili pod multinacionalnu kontrolu, što bi stavilo pod kontrolu i strateški važnu rijeku Dunav. Posljedica je četvorogodišnji rat, poguban za sve narode na tim prostorima – kako za muslimane u Bosni, tako i za Srbe i Hrvate.

Kad je u pitanju uloga Ahtisarija, nominovanog za Nobelovu nagradu za mir 2008. godine, Ola Flum podsjeća da je on bio samo marioneta SAD, NATO i EU, tako da je odigrao „odlučujuću ulogu“ u završetku konflikta na Kosovu 1999, u Indoneziji 2005, Iraku, Sjevernoj Irskoj i na Afričkom rogu. Kad je 2005. godine Kofi Anan izabrao Ahtisarija za specijalnog izaslanika za statusni proces o Kosovu, nije se znalo ono što je danas objelodanjeno da je čitav proces bio samo providna priprema za otcjepljenje Kosova od Srbije.

Novinar se osvrnuo na članak Gregori Eliha, direktora „Risrč Instituta“ u Jasenovcu, koji u tekstu „Kako je dobijena Nobelova nagrada“ podsjeća da je Ahtisari prijetio bombardovanjem Beograda, u kojem bi poginulo pola miliona ljudi za samo nedelju dana i zaključio: „Rat na Kosovu nije bio ništa drugo do brutalno kasapljenje Srba“.

Budući projekti

U najnovijem projektu Ole Flym se bavi periodom prije 11. septembra 2001. godine istražujući ulogu kompanije Taliban Oil u trgovini oružjem, koja je dobila 100.000 kruna podrške od organizacije Frit Ord da bi podržala norveške industrijske interese u oblasti Avganistana, gdje velike naftne kompanije biju bitku za kontrolu nad prirodnim resursima.
„Očigledno je da rat u Avganistanu predstavlja dio mnogo većeg plana i da nije u pitanju samo borba za prava žena i demokratiju. Prilikom pravdanja izbora budućih ratova ima mnogo cinizma, kako od strane političko-bezbjednosnih struktura, tako i političko-energetskog sektora. Ovaj film je još uvijek daleka budućnost“, kaže Ola Flym.
Očigledno je da je Jugoslavija bila samo jedna epizoda u lančanom slijedu događaja, o čemu će budući analitičari svjetske političke scene imati šta da kažu. Ola se nada da će neko poslije njega na osnovu preostalih neiskorišćenih materijala nastaviti mukotrpan posao traganja za kompletnom istinom o agresiji na Jugoslaviju i poći tragom „neiskorišćenog“ oružja iz Bosne:

„Iz ove distance uviđamo da su se mnogi sadržaji u današnjim ratovima premjestili iz Bosne, a mnogo oružja koje je ostalo u Bosni našlo je put do Iraka, poslije invazije 2003. godine.

Norveška štampa o filmu Oli Fluma

Akciju gušenja istine o Srebrenici i progona Ole Fluma, predvodi Age Bohgrevnik iz Norveškog Helsinškog komiteta, koji još od 1990. zagovara ideju unitarne BiH nezavisnog Kosova. Hajci na reditelja pridružio se i Sven Alkalaj, koji „najstrožije osuđuje“ prikazivanje ovog dokumentarnog filma u kom se reditelj „izruguje muslimanskim žrtvama“. Napad na Olu stigao je čak do Savjeta za radiodifuziju Norveške kao i do Vrhunskog novinarskog stručnog odbora za slobodnu štampu. On će pred njima morati uskoro da dokaže da nije prekoračio standarde slobode govora i štampe u Norveškoj.

Međutim, novinar Venećilde kaže da bi „Helsinški komitet i norveška štampa sami morali da odgovaraju zato što su poslednjih 20 godina flagrantno kršili minimalne standarde prava na slobodno informisanje u Norveškoj, prećutkujući srpske žrtve i plasirajući tendenciozan izbor poluinformacija i proizvoljnu interpretaciju istorijskih procesa, uz srbofobičnu propagandu koja plasira laži i namjerne činjeničke greške“.
Dok Srbi u Srbiji nisu imali mogućnost da vide ove filmove, a srpska vlada skrštenih ruku posmatra kako srpski taoci u Hagu čekaju presudu suda čije osude piše Vašington, bošnjačka propagnda je u akciji. BH Glasnik iz Norveške piše da je bošnjački lobi iz Norveške organizovao više grupa koje prate štampu i odmah reaguju na napise protivu njih. Ove grupe će uporno tražiti od norveškog parlamenta da donese Rezoluciju o Srebrenici, po uzoru na Amerikance, a posebna grupa radi na novoj tužbi protivu Ole Fluma.

Možda zvuči nevjerovatno, ali Srbija je odbila da otkupi Olin film, iako je on u međuvremenu preuzet od velikog broja evropskih zemalja.

Junglezburn ::Kad spomenu to ''kompjuterski'', evo šta je lik uradio sam za 5 dana, a renderovao 110 dana!

dane ::Kad god sam pun besa pustim ovu pjesmu.

dane ::Jeste da je politika, ali morao sam da podelim ovaj tekst sa vama

Koleman ::Njen vokal se dugo nije pojavio na Svetu, tako da su ovo teske reci. Na stranu sve sto je pratilo kroz zivot, to je za svaku osudu.

Anti-RTS ::

Koleman ::Njen vokal se dugo nije pojavio na Svetu, tako da su ovo teske reci. Na stranu sve sto je pratilo kroz zivot, to je za svaku osudu.

Bar pet boljih vokala se pojavilo od Ejmi Vajnhaus, samo što oni nisu bili produkt industrije i nisu toliko hajpovani od strane medija.

bigZ ::Mozda je stvar ukusa, ali stvarno sam morao da se nasmejem na to da ovo dete peva bolje od Amy...ni blizu

Zemljoradnik ::

Anti-RTS ::

Bar pet boljih vokala se pojavilo od Ejmi Vajnhaus, samo što oni nisu bili produkt industrije i nisu toliko hajpovani od strane medija.

Ovo dete, na primer, peva k'o tri Ejmi i pet Adel:


Ali ima tek 12 godina i sasvim dovoljno vremena pred sobom da je muzička industrija upropasti...